September 03, 2020
Tolerancija nula
Ako usporedite datume članaka sa samim sadržajem, ustanovit ćete da nešto kronološki ne štima. Neste loše spavali, niti ste previše popili: imate pravo jer je upravo tako kako vidite. Zbog čega? Zbog toga što je ovo sto posto baksuzan blog. Ja pišem onako, iz zabave. Ništa profesionalno, ne donosi mi nikakav prihod, pa zato i ne želim da plaćam hosting i domenu. U današnje vrijeme treba dobro okrenuti kunu prije nego se potroši. Moje prvo pojavljivanje na web pozornici je u prosincu 2012. godine. Vidio sam da su neki poznanici počeli pisati, pa sam i ja odlučio da se priključim ovom izabranom društvu. Oslonio sam se na "log.com", besplatni hosting blogova. U sljedeće 4 godine sve je lijepo išlo, a onda su prestali postojati. Tako sam u rujnu 2017. prešao na "page4.me", ali su i oni zatvorili nakon 14 mjeseci. U studenom 2018. sam prešao na "blog.cz" i oni su me prošli mjesec, u jeku godišnjeg odmora, obavijestili da prestaju s davanjem besplatnog servisa. Znači da je ovo četvrti pokušaj. Pa zar nisu govorili da bez treće nema sreće? Nadajmo se da su Norvežani bolji od drugih. Sada znate razlog kronološkog pomaka tekstova koji slijede. Netko bi rekao da bacim ove stare stvari i pišem nove, ali ja sam sentimentalno povezan s mojim pričicama i želi da budu online.
Sam sebi sam dao riječ da neću o politici ovdje, ali kada te stisne iznutra moraš dati oduška, jer ako pritisak naraste preko granice riskira se eksplozija, u ovom slučaju živčanog i moždanog sustava. A nije lijepo imati tragove rasprsnutog mozga po zidu (bolje u tavi s jajima), pa je bolje virtualno se iživiti i naškrabati nešto za ispuhivanje; ionako to nitko ne čita. Prva stvar je smisliti naslov za izljev žuči koji slijedi. Kada sam zapisao ovaj koji se gore nalazi, učinio mi se nešto poznat. Da nije u pitanju kakav film? Kratka pretraga i stvarno je u pitanju jedna policijska priča iz 1999., ne baš posebno uspjela. Nadajmo se da će moja biti kvalitetnija.
Jučer se održao famozni referendum o obitelji i naslov je indirektno povezan s njim. Ne odnosi se na manjak tolerancije prema drukčijim oblicima zajednice, nego među nama, građanima Republike Hrvatske koji smo trebali dati sud o temi o kojoj smo bili pozvani da iznesemo naše gledište. To se inače zove demokracija; ja mislim ovako, a ti stvar vidiš iz drugog kuta. Tko ima više sljedbenika pobjeđuje. Mora postojati neki način kako donijeti odluku i upravljati u slučaju kad su ideje različite ili upravo suprotne. I kada se donese, poštuje se. Ali ne kod nas, a ne! Kod nas je glavna aktivnost u toku i nakon rasprave vrijeđanje. Riječi se ne biraju, u stvari griješim; biraju se, i te kako. Što su teže to su bolje. U ovakvim slučajevima se ne može povrijediti suparnik. Tako se samo izaziva njegova kreativnost da pronađe još veću uvredu.
Vidim izjavu jedne poznanice na Facebooku u vezi s ishodom: sram me je što sam Hrvatica. I to napisano na engleskom, da svi dobro razumiju. Mene su naučili da se ne moram sramiti onoga što drugi rade. Moj otac uvijek govori: ja sam rođen kao Hrvat, nije mi to zanimanje. Beskonačne diskusije i vrijeđanja. Oni koji su protiv su pederčine, a ono koji su za su fašisti. I meni su u jednoj razmjeni mišljenja rekli da sam hrvatski fašista; evo sada sam vam rekao kako sam glasao (u stvari i nisam, ali tu je moja ideja). Jer ako se muškarci ili žene ne mogu međusobno vjenčavati to znači da smo zaostali, nismo moderni. Ja poznajem nekoliko muškaraca, i jednu ženu (jako drage osobe), koji se nalazi s druge strane obale. I nitko od njih nije izašao na referendum da bi glasao. Ako ne shvaćate zašto, to je vaš problem, neću ja biti taj koji će objasniti kako stoje stvari. Ne želim da mi se prikopča još kakav epitet.
Da kažem dvije i o onima koji su potaknuli temu. Odlična stvar da bi se ljudima odvukla pažnja od siromaštva, nezaposlenosti, korupcije i lopovluka koji nas okružuju. Nije da etička pitanja mogu doći na red samo u dobrim ekonomskim periodima (bojim se da ćemo se načekati na sljedeći), ali je znakovito da dolaze baš u crnim trenutcima. S novom odredbom ustav će nam sličiti na rječnik; definiramo značenje pojedinih riječi. Da sam ja s druge strane lako bih se dosjetio kakvog drugog, adekvatnog izraza: zajednica, udruženje dvije osobe... Nije teško i nije mi jasno da onima koji su se sjetili pozitivnog referenduma, da ne bi eksplicitno rekli ono što misle (u tom slučaju bi bio negativan, a nije lijepo biti takav), to nije palo na pamet (možda su se ugledali na policajce pa nose kacigu).
Evo Sara zbog čega treba pognuti glavu, pred nama samima.
Posted by: stoposto at
06:39 PM
| Comments (4)
| Add Comment
Post contains 794 words, total size 5 kb.
<< Page 1 of 1 >>
13kb generated in CPU 0.0079, elapsed 0.0271 seconds.
32 queries taking 0.022 seconds, 50 records returned.
Powered by Minx 1.1.6c-pink.
32 queries taking 0.022 seconds, 50 records returned.
Powered by Minx 1.1.6c-pink.
